Heiden, 14.02.2025
Draga braćo…
Kao što i znate, ostalo nam je malo vremena (dvije sedmice) do najuzvišenijeg, najblagodarnijeg i najblagosljovljenijeg mjeseca, mjeseca Ramazana, koji je doista poseban i izvanredan.
Poseban je po tome što je u njemu sišao vječni božanski govor, koji će biti uputa i putokaz čovječanstvu do Sudnjeg dana.
Poseban je po tome što se u njemu nalazi jedna noć koja je bolja i vrednija od cijelog ljudskog života.
Poseban je po tome što u njemu Gospodar svjetova za post nagrađuje svojom posebnom i ličnom nagradom koja je neograničenih i nepoznatih razmjera za ljudsko poimanje.
Poseban je po tome što se u njemu za svako dobro i korisno djelo nagrađuje deset do stotina pa i više puta.
Poseban je po tome što se u njemu Allah svt., toliko smiluje svojim robovima/vjernicima da im otvara sve kapije svoje milosti i oprosta i svima oprašta koji to traže i mole.
I mnogo druge posebnosti koje bi mogli danas iznijeti kao vrline ovoga mjeseca.
Zato draga braćo…, neka i za nas bude poseban, pa iskoristimo njegove posebnosti, benefite i koristi.
Mnogo puta smo čuli da je Poslanik a.s., poručio/govorio svojim ashabima, a samim time i nama:
إذا قُمْتَ في صلاتِكَ، فصَلِّ صلاةَ مُودِّعٍ
Kad staneš da klanjaš namaz, klanjaj ga kao da ti je to zadnji namaz u životu, (kao da ćeč poslije toga umrijeti, vratiti se Gospodaru).
Namaz koji se klanja 5 puta tokom dana i noći, i tako svaki dan, i Posalnik kaže, stanite da klanjate kao da vam je to zadnji namaz u vašem životu.
Zamislite, draga braćo…, u poređenju sa ovim, kakav bi onda trebao biti odnos (kakve bi trebale biti pripreme i naša odgovornost) kada je u pitanju Ramazan koji nam dolazi svega jednom godišnje. Kada shvatimo ovo što Resul kaže, shvatićemo zašto su njegovi ashabi i selefussalih (naši dobri prethodnici) po 5-6 mjeseci intenzivno se pripremali za doček Ramazana.
Njihove pripreme su bile obilne kada su u pitanju dugi nočni namazi,
učenje, analiziranje i razmišljanje o Kuranu (o raznim ajetima), dobrovoljni post tokom mjeseci prije Ramazana, potpomaganje svoje braće i solidarni odnosi sa njima, kao i mnoga druga dobra djela koja su intenzivno činili u smislu priprema za doček Ramazana. Zašto su tako radili, jer su bili svjesni i ubijeđeni da je to posebna i izvanredna prilika koja dolazi jednom u godini dana i da to predstavlja posebnu blagodat i milost od Allaha dž.š.
Draga braćo…, gdje smo mi u odnosu na ove generacije? Ne da nismo blizu, nego nismo ni blijeda kopija takvih, a za sve to, vrlo ćesto, optužujemo dunjaluk. Vrlo ćesto se opravdavamo kako smo toliko zauzeti dunjalučkim obavezama, kako puno radimo, kako imamo puno termina, da nemamo vremena za takve ibadete. Radili su i ashabi Allahovog Poslanika a.s., i te dobre generacije, čak i više nego mi. Oni su bili u težoj materijalnoj situaciji od nas, bili su gladni i imali su više gladnih usta od nas da nahrane, pa su morali više od nas raditi, i opet stizali,a mi ne stižemo ništa od toga.
Ako budemo tražili izgovore i opravdanja, naćićemo ih na preteku, a ako budemo htjeli raditi, pripremati se i izvršavati ono čime smo zaduženi onda nećemo imati nijedan razlog niti opravdanje da to ne uradimo.
Druga stvar koju želim danas spomenuti obzirom da smo još u mjesecu šabanu, odnosno polovinom mjeseca šabana, jeste promjena Kible u životu muslimana, koja se po nekima desila, upravo u ovim danima (polovinom ovoga mjeseca).
Vi znate da su se muslimani u Medini prvobitno, poslije Hidžre, 17 mjeseci okretali prema Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu i onda dolazi naredba o okretanju prema Kabi/Mekki.
Promjena kible muslimana bila je viliki događaj kako za Poslanika i njegovu misiju tako i za historiju islama i muslimana. Ovaj veliki događaj promjene kible se desio, po volji i odredbi Allaha dž.š., u mjesecu šabanu, druge godine po hidžri.
Muhamed Husejn Hejkel u svom djelu: “Život Muhammeda a.s.” (The life of Muhammad) kaže: Tada, sedamnaest mjeseci nakon iseljenja iz Meke, Allah je naredio da se u namazu okreće prema Svetoj džamiji, kući Ibrahima i Ismaila u Meki.
Tada je objavljen ajet:
قَدْ نَرَىٰ تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاءِ ۖ فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا ۚ فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ ۚ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّوا وُجُوهَكُمْ شَطْرَهُ ۗ وَإِنَّ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَيَعْلَمُونَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ ۗ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ
Mi vidimo kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono što oni rade. (El-Beqare, 144)
Jevreji, koji su činili dio stanovništva Medine, iako im nije bilo drago što Poslanik nije iz njihovih redova (iz njihovog naroda), zato su ga i odbacivali, nisu ga htjeli prihvatiti kao Allahovog Poslanika, ipak im je bilo drago što se muslimani u namazu okreću prema svetom dalekom Hramu u Jerusalemu (Mesdžidul-Aksa), jer su oni bili vezani za Jerusalem (mjesto svetog Harema Solomana (Sulejmana a.s.). Međutim, sada kad su čuli da je došla naredba o promjeni Kible u namazu prema Meki, pokušali su još jednom poslužiti se licemjernim i podlim zamkama. Otišli su Poslaniku govoreći da će oni svi prihvatiti islam ako se vrati Kibla prema Jerusalimu, raniji pravac okretanja u namazu.
U vezi s ovim, Allah dž.š. je objavio sljedeće ajete:
سَيَقُولُ السُّفَهَاءُ مِنَ النَّاسِ مَا وَلَّاهُمْ عَنْ قِبْلَتِهِمُ الَّتِي كَانُوا عَلَيْهَا ۚ قُلْ لِلَّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ ۚ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
Neki ljudi kratke pameti reći će: Šta ih je odvratilo od kible njihove prema kojoj su se okretali? Reci: Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.
وَمَا جَعَلْنَا الْقِبْلَةَ الَّتِي كُنتَ عَلَيْهَا إِلَّا لِنَعْلَمَ مَن يَتَّبِعُ الرَّسُولَ مِمَّن يَنقَلِبُ عَلَىٰ عَقِبَيْهِ ۚ
… i Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti. (El-Beqare, 143)
Imam Ahmed donosi predaju od Aiše, r.a., da je ona rekla: Allahov Poslanik savs., rekao je misleći na pripadnike Knjige:
إنَّهم لا يَحسُدونا على شيءٍ كما يَحسُدونا على يومِ الجمُعةِ التي هَدانا اللهُ لها، وضَلُّوا عنها، وعلى القِبلةِ التي هَدانا اللهُ لها، وضَلُّوا عنها، وعلى قولِنا خلفَ الإمامِ: آمينَ
Ni na čemu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgubili, te na riječima koje mi izgovaramo za imamom: Amin!
Draga braćo…, kibla je vezana za namaz, ona predstavlja orijentacioni islamski identitet za vjernike/muslimane, zato čuvajmo ovaj orijentir/kompas u životu jer ćemo bez njega biti izgubljeni na obadva svijeta.
Pomozi nam Gospodaru na tom putu. Amin
nema komentara