Heiden, 20.01.2023.
Draga braćo…
Prošla godina, kao i mnoge prethodne godine su sada iza nas, one su postale prošlost i nikada se više neće vratiti, knjiga naših djela u tom vremenskom ciklusu se zatvorila i ona će se otvoriti i biti nama prezentirana, kao i knjiga cijelog našeg života, na Sudnjem danu, kada budemo odgovarali pred vrhovnim Sudijom (Allahom svt.) za sve ono što smo radili i činili na ovome svijetu. Ovo je dokaz da sve brzo prolazi i nestaje na ovome svijetu, pa i naš život koji nam je toliko drag i vrijedan, i za koji vrlo ćesto i ne pomišljamo da će se jednog dana ugasiti i nestati.
Allah svt., da bi nas uvjerio da je na ovome svijetu sve prolazno i nestalno, upućuje nas na naš lični primjer, da pogledame samog sebe, odnosno naš život od početka, od nastanka na ovome svijetu, preko raznih životnih faza, pa do kraja života. Iznosi nam da smo na ovaj svijet na početku (kao dijete) bili vrlo nemoćni i slabašni, pa smo odrasli i postali jaki i moćni, puni fizičke i umne snage, morala, entuzijazma za djelovanje, stvaranje, progres…
Poslije toga u starosti nam se ponovo oduzima ta snaga i elan i na kraju ta naša fizika se gasi i ponovo postajemo ništa, kao i prije našeg stvaranja, naravno u fizičkom smislu, jer u duhovnom smislu mi i dalje živimo samo što mijenjamo način i formu življenja.
Ovim našim konkretnim i ličnim primjerom, koji nam je najbliži i najubjedljiviji, Allah dž.š., nas želi podučiti i pozvati na razmišljanje da će sve stvoreno na ovome svijetu proći i nestati, pa i sam čovjek koji je bez sumnje najvrednije i najodabranije Allahovo stvorenje, odnosno Njegov halifa/namjesnik na zemlji.
I upravo zbog te činjenice, zbog prolaznosti i bezvrijednosti ovoga svijeta, naš Stvoritelj nas bezbroj puta poziva da poduzmemo adekvatne korake kako bi se pripremili za ono što dolazi poslije.
Jedan od tih poziva koji se direktno upućuje vjernicima jeste i onaj iz sure Hašr kojeg mi ćesto iznosimo, u kome Allah dž.š., kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, bojte se Allaha (budite svjesni vašeg Gospodara) i dobro pogledajte šta ste za sutra pripremili i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.
وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
I ne budite kao oni koji su zaboravili na Allaha, pa su samim time zaslužili da i sami budu zaboravljeni; to su pravi grješnici.
Pogledajte, draga braćo, prvo nas poziva da izgradimo takvaluk, bogobojaznost, odnosno svijest o Allahu kao Gospodaru svjetova, koji jedini zaslužuje naš ibadet, obožavanje i posvećenost. Ali ta svijest o Bogu znači takođe duboko ubjeđenje i uvjerenje da nas taj Gospodar stalno nadzire i motri šta radimo, šta govorimo i čak šta mislimo. I da ćemo jednog dana za sve to odgovarati.
Drugi poziv od Gospodara svjetova u ovom ajetu jeste da se vjernik vrlo ozbiljno i temeljito pozabavi sobom šta je pripremio od dobrih i opštekorisnih djela, od izvršavanja obaveza prema Allahu Uzvišenom, prema svojoj porodici, svojoj zajednici, pa i za izvršavanje i ispunjavanje svoje misije kao Allahov namjesnika na zemlji.
Da bi poslije ovih poziva/imperativa uputio jedno oštro upozorenje, odnosno jasnu i konkretnu zabranu, da vjernik ne smije dozvoliti (znači ni u kakvoj situaciji, ni zbog kakvih okolnosti i iskušenja) da zaboravi na svoga Gospodara pa da time bude i sam zaboravljen, odnosno prepušten milosti i nemilosti raznih okolnosti, pošasti i teških situacija.
Draga braćo…, biti zaboravljen od Gospodara svjetova znači ostati bez Njegove milosti i podrške na ovoj dunjalučkoj vjetrometini i boriti se sam protiv mnogih izazova, iskušenja i teških životnih situacija. Ne bih to nikome poželio, jer bez Njegove pomoći i podrške smo zasigurno osuđeni na propast na obadva svijeta i kao individue i kao zajednice.
Zato, draga braćo…, nemojmo ni u kom slučaju dozvoliti, da zaboravom na svoga Gospodara, zaslužimo da i sami budemo zaboravljeni, odbačeni i prepušteni nemilosrdnoj životnoj pozornici.
I da završimo sa jednom vrlo poučnom pričom koja može biti podstrek i motiv za razmišljanje i promjenu našeg stanja.
Prenosi se kako je neki roditelj/otac, koji je živio u zabludi, izgubio svoju mladu kćerku (umrla je mlada). Jednu noć, sanja je, kako mu ona poručuje i govori: o babo zar nije vrijeme da se vratiš Bogu i da živiš u Njegovoj pokornosti. Ja sam bila puno mlađa pa sam otišla Bogu, a ti si puno stariji, i koliko znam, nemaš čime izači pred Bogom, pa šta čekaš, čemu se nadaš? Zar nisi čuo za Allahov ajet :
أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ الْحَقِّ وَلَا يَكُونُوا كَالَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلُ فَطَالَ عَلَيْهِمُ الْأَمَدُ فَقَسَتْ قُلُوبُهُمْ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَاسِقُونَ
Zar nije vrijeme da se vjernici (vrate Allahu) i da svoja srca hrane spominjanjem Allaha i Istinom koja im je objavljena, i da ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih veliki griješnici/nevjernici. (Hadid, 16).
Ovim što je čuo od svoje umrle kćerke bio je duboko dirnut, pa je odmah ustao iz postelje, uzeo abdest i otišao u džamiju na sabah-namaz. Desilo se da je imam na sabah namazu, Allahovom voljom, učio iste ajete iz sure Hadid i to mu je bio dodatan išaret i signal da se treba vratiti Allahu dž.š., i da se treba pripremati za onaj svijet odakle ga poziva njegova voljena kćerka koja je tako mlada preselila i otišla Gospodaru svjetova. Kasnije je bio jedan od istinskih i čestitih vjernika i cijeli svoj život proveo u pokornosti Svome Gospodaru i služeći Islamu i muslimanima.
Molimo iskreno milostivog Gospodara da i nas učini od takvih. Amin
