Heiden, 01.03.2024
Draga braćo…
Mi, obično, prije svakog Ramazana, nekoliko hutbi posvetimo važnim i krucijalnim temama, odnosno konkretnim pripremama, kako bi na najbolji i najprikladniji način ugostili našeg velikodušnog i dragocjenog gosta mjeseca Ramazana u našem životu, našim porodicama i našim džematima.
Pa smo tako na prošlim hutbama govorili o Takvaluku/bogobojaznosti, odnosno istinskoj svijesti o Gospodaru svjetova od čega, inače, zavisi cjelokupno naše djelovanje i aktivizam, da li će biti primljeno kod Gospodara svjetova kao dobro djelo ili ne.
Govorili smo o namazu, kao najvećoj obavezi i najvažnijem farzu u životu vjernika, bez kojeg nema istinske i iskrene vjere i od čega će zavisiti naša vječna sudbina na drugom svijetu.
Spominjali smo i dobrovoljni post u ovim danima mjeseca Šabana, koji je sunet/praksa našeg Poslanika Muhameda savs., a koji će nam biti veliki hajr za obadva svijeta i velika duhovna i tjelesna priprema za post u mjesecu Ramazanu.
Danas ćemo, uz Allahovu pomoć, kazati nekoliko rečenica o jednom drugom koraku, koji je vrlo bitan i važan za jedan adekvatan i vjernički doček mjeseca Ramazana, a to je napuštanje griješnog života, odnosno distanciranje od svega što su nam Allah dž.š., i Njegov Poslanik a.s., zabranili uz tevbu i traženje oprosta za to. Nakon što stavimo tačku na griješna djela, griješenje i sve što je pokuđeno i negativno onda se obratimo Gospodaru sa istinskim pokajanjem i traženjem oprosta za sve što smo činili. Bez obzira na grijehe, bili oni veliki ili mali, bilo da su učinjeni svjesno ili nesvjesno, bilo da su jednokratni ili hronični…, nemojmo oklijevati, otvorimo srca, podignimo ruke, zamolimo Allaha svt., za oprost. Allahove kapije oprosta su uvijek otvorene.
Kaže Allah dž.š., u svojoj knjizi:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى اللَّهِ تَوْبَةً نَّصُوحًا عَسَىٰ رَبُّكُمْأَن يُكَفِّرَ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيُدْخِلَكُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ
„O vjernici, pokajte se Allahu iskrenim pokajanjem, Allah će vam oprostiti vaše grijehe (loše postupke), i uvešće vas u Svoje džennete… (Tahrim, 8)
Prenosi se da je jedan učenjak sjedio sa studentima i pitao ih šta misle, koja je najveća blagodat koju je Allah dao čovjeku?
Jedan je rekao da je to zdravlje, jer bez zdravlja nismo sposobni normalno živjeti i funkcionirati. Drugi je rekao da je to razum, jer bez toga ne bi mogli razlučiti istinu od laži. Treći je kazao da su roditelji najveća blagodat, jer bez njih ko bi nas odgojio u duhu Allahove vjere. Četvrti je rekao da su djeca najveća blagodat, jer ko bi naslijedio poslije nas Allahovu vjeru. Peti da je to imetak, jer kako bi pomagali i podržavali Allahovu vjeru i Njegove projekte bez imetka…
Onda se javio jedan od njih koji je bio duboko uronuo u razmišljanje i rekao: Uvaženi Šejhu/alime, za mene je najveća blagodat spoznaja da nam je Allah Gospodar, a ne bilo ko drugi. Jer, tako mi Allaha, da me neko drugi, mimo Allaha, vidi u grijesima koje činim, i koje sam počinio, žestoko bi me kaznio. Da me vide otac i majka, koji su me rodili, koji me zasigurno najviše vole na ovome svijetu, koji bi podnijeli bilo kakvu žrtvu za mene…, da mi vide koje grijehe činim i koje sam sve grijehe u životu počinio, pljunuli bi me u lice, žestoko bi me naružili i odrekli bi me se. A moj Gospodar sve to vidi godinama, čak neke od nas posmatra u takvim grijesima i po 50, 60 pa i više godina, trpi me i ne poduzima ništa protiv mene.
I nakon silnih tih grijeha, ako mu se obratim iskrenom tevbom i pokajanjem, pobriše mi cijelu griješnu prošlost, spusti svoju milost na mene i učini me svojim voljenim robom.
Zar ima veće blagodati od ove, uvaženi Šejhu?
Pa je Šejh/učenjak blagim osmjehom i klimanjem glave odobrio to što je čuo.
Draga braća…, da bismo što bolje razumjeli vrijednost tevbe i pokajanja te veličinu Allahove ljubavi i milosti prema onima koji Mu se pokaju i vraćaju, spomenut ćemo komentar nekih Allahovih svojstava, od Ibnul-Kajjima el-Dževzijja.
Naime, ovaj veliki alim, kada govori o Allahovoj neizmjernoj milosti prema griješnicima pokajnicima, kaže da je On El-Halim – Blagi.
Da nije tako, veli Ibnul-Kajjim, Allah bi uništio svakog griješnika na onom mjestu gdje čini grijeh i ne bi se više ni pomakao. Da Allah hoće naredio bi srcu tog griješnika da stane u trenu dok čini grijeh i da okonča dunjalučki život na najgori i najružniji način. Može li to učiniti? Može! Međutim, Allah to ne čini, jer je On El-Halim – Blagi.
Sljedeće Allahovo svojstvo koje spomenje Ibnul-Kajjim, jeste da Allah ne uskraćuje ljudima Svoje blagodati ni onda kada čine grijehe. Vjerovatno ćete se složiti da tako sa nama ne postupaju ni majke ni očevi, jer da djeca pred roditeljima čine velike i ružne grijehe, oduzeli bi im sve blagodati i sva dobra koja su im prethodno dali. S druge strane, mi stalno griješimo prema Allahu, a konstantno uživamo Njegove blagodati.
Ibnul-Kajjim dalje spominje Allahovu osobinu da je On El-Gafur, Onaj Koji opetovano/kontinuirano oprašta, jednom, dvaput, odnosno mnogo puta, a ne kažnjava odmah za počinjeni grijeh.
Musa, a.s., je, družeći se sa Hidrom, tri puta pogriješio i nije se mogao strpiti, i nakon treće greške, odmah je, sa Hidrove strane, bilo: ”Sada se rastajemo ja i ti!”
Međutim, kod Allaha nije tako! Ljudi se stotinu puta vrate na isti grijeh, pa se pokaju i Allah im primi pokajanje.
Draga braćo…, mi ne možemo ni zamisliti niti pojmiti koliko je naš Gospodar milostiv, dobar i velikodušan prema nama i onda kada živimo u grijesima.
Spominje se u jednoj predaji da će Allah dž.š. izvesti dvojicu ljudi iz džehenema, pa će im poslije toga kazati, požurite, vratite se u džehenem. Jedan će požuriti da se vrati u džehenem, da ispoštuje to što mu ju Allah rekao, drugi će ostati da stoji, da čeka.
Pa se navodi da će Allah upitati ovoga što je potrčao, zašto je to tako uradio, odgovoriće: Allahu, bio sam Ti nepokoran na dunjaluku pa me je sada stid na ovome svijetu, kad sam istinu vidio svojim očima, da ti budem nepokoran. Odlučio sam da Te poslušam, šta god da je u pitanju, koliko god da je teško.
A pita ovog drugog, zašto si ti stao, robe moj, kaže: Allahu zastao sam zato što čekam i očekujem Tvoju milost. Pa će Allah kazati: uzmi svoga brata za ruku i zajedno uđite u džennet.
Draga braćo…, sada dok čekamo mjesec Ramazan, te najbolje i najuzvišenije dane i noći u životu vjernika, vratimo se Allahu svt., iskrenim i istinskim pokajanjem kako bi se okoristili njegovim neizmjernim blagodatima i bogatim darovima koji se u njemu nude čestitim Allahovim robovima.
Gospodaru, daj nam da dočekamo mjesec Ramazan i da u njemu zaslužimo Tvoju neizmjernu milost i oprost. Amin
nema komentara