Heiden, 22.09.2023
Draga braćo…
Obzirom da je već nastupio mjesec Rebiul-evel, mjesec koji nas svake godine podsjeća na rođenje zadnjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., mjesec kada mi intenziviramo priču i besjedu o njemu, mjesec koji nas poziva da oživimo i povećamo ljubav prema tom velikom učitelju i Poslaniku…, mi ćemo otuda danas ukazati na neke elemente historijskog konteksta prije same pojave ovog zadnjeg i pečatnog Poslanika a.s.
Naime, kakvo je stanje, kakve su prilike i okolnosti bile krajem šestog i početkom sedmog stolječa, prije same pojave Poslanika Muhamed a.s., najbolje nam objašnjava veliki britanski historičar (Wils), koji je jedne prilike kazao ovako: Svijet nikada nije susreo mračniji, goriji i suroviji period od sedmog vijeka u ljudskoj historiji. Evropa je tada ličila na leš mrtvog čovjeka u fazi raspadanja. A čovječanstvo je tada ličilo na invalida kojem je oduzeto svaka moć kretanja. A onda u Meki, u tada nam nepoznatom kraju svijeta, pojavio neki Muhamed, koji je za 20 godina kompletno promijenio lice čovječanstva.
A kada su u pitanju vjerske prilike tada u svijetu, najbolje to osvjetljava hadis Allahovog Poslanika a.s.:
وإِنَّ اللهَ نظر إلى أهْلِ الْأَرْضِ، فمقَتَهُمْ عَرَبَهُمْ وعَجَمَهُمْ، إِلَّا بقَايَا من أهْلِ الْكِتَابِ
Allah je tada pogledao u stanovnike zemlje (pred njegov dolazak), pa je prokleo i prezreo i arape i nearape, osim nekolicine pojedinaca od Ehlul-kitabija (sljedbenika knjige). (Muslim)
Historičari koji bilježe Siru (život) Poslanika kažu da je pred dolazak Poslanika među arapima bilo samo četvorica ljudi na Tevhidu (ispravnom vjerovanju u Allaha dž.š.). Jedan od njih nije dočekao da postane sljedbenik Allahovog Poslanika a druga trojica jesu.
Radi pouke i ibreta pogledajte priću dvojice od njih:
Prvi i kojeg se mi dobro sjećamo jer ga ćesto spominjemo jeste Vereka ibni Neufel, rođak Hatidže r.a. (Poslanikove supruge), koji je prihvatio kršćansko učenje, ali ono učenje koje je Isa a.s. podučavao i ostao na njemu do smrti.
Kad je Muhamed a.s., dobio prvu objavu i susreo sa melekom Džibrilom bio je vidno iznenađen i prestrašen, pa kad je došao Hatidži, ona ga je odvela kod svog rođaka Vereke, da vidi šta će on na to kazati, o čemu se radi…, jer je on bio poznat po iščitavanju starih vjerskih knjiga.
Kad je ovaj starac čuo šta se desilo Poslaniku i šta je doživio u pećini Hira, rekao mu: ako dožim pa te tvoj narod bude protjerivao iz Mekke ja ću učiniti sve što mogu da te zaštitim onoliko koliko mogu.
Pa ga pita Poslanik, hoće li me stvarno protjerati, kaže, hoće, svakog su, pa će i tebe protjerati za ono što budeš govorio.
Pogledajte, draga braćo…,
Vereka u stvarnosti i nije mogao pomoći Poslaniku, nije posjedovao imetka, nije imao jaku, moćnu i veliku familiju, nije imao neku poziciju i autoritet među mušricima, čak ga mušrici nisu voljeli jer je bio krščanin, nije bio njihove mnogobožačke vjere. Ali Vereka je bio odlučan i spreman i imao istinsku namjeru da iskoristi sve mogućnosti koje ima da bi zaštitio Poslanika a.s. A namjera vjernika je vrlo važna, ona je čak bolja od njegovog djela.
Nažalost, kad se Poslanik pojavio, bio je već u dubokoj starosti i ubrzo nakon toga i preselio, tako da nije ništa učinio da pomogne Poslaniku, ali je tu namjeru imao, pa je po tome bio nagrađen.
Poslanik a.s., je kasnije govorio: Nemojte psovati Vereku jer sam ga ja vidio u jednom ili u dva dženneta.
لا تسُبُّوا وَرَقَةَ بنَ نوْفلٍ ؛ فإنِّي رأَيْتُ له جنَّةً أو جنَّتَيْنِ
Drugi čovjek čija je priča takođe vrlo interesantna i poučna je Zejd ibn Amr ibn Nufejl. On je bio mekelija, nije bio krščanin, nego je vjerovao u ono što je ostalo od učenja i vjere Ibrahima i Ismaila a.s., i na ispravan način obožavao Allaha i nije mu pripisivao druga. Zanimljiva je predaja koju je zabilježio Imam Buharija a koju je ispričao Zejd Ibni Haris (sluga Alejhisselama). Kaže, bio sam u društvu Poslanika a.s., kada je jednom prilikom izašao izvan Mekke, to je bilo u nekom periodu pred poslaničku misiju, i na tom putu smo tada sreli Zejd ibn Amra, koji je živio na periferiji, jer ga je njegov narod istjerao iz Mekke, zato što im se nije sviđalo ono što je obožavao i što je vjerovao.
Pa ga tada Poslanik a.s., pita, o Zejde, zašto te je tvoj narod istjerao iz Mekke? A on mu odgovara: O Muhamede, tako mi Allaha ja nisam ništa kriv, ja sam htio da obožavam uzvišenog Allaha i da ispovjedam čistu vjeru.
Otišao sam kod jednog jevrejskog učenjaka u Hajber (blizu Medine), da ga pitam i da me on poduči, pa sam vidio mnogo krivovjerja kod njega i da to nije prava vjera, a jedan od njegovih učenika mi je rekao: ja znam da na zemlji ima jedan čovjek koji na pravilan način ispovjeda vjeru, to je jedan starac u Hiri (grad u Iraku). Hira je vrlo daleko od Meke hiljadu i nešto km.
Kaže Zejd, ja sam se Muhamede uputio u Hiru, došao sam kod tog starca pa me je upitao, odakle dolazim? Rekao sam mu da dolazim iz Mekke, iz grada gdje je Allahova kuća (Kaba), on mi je tada rekao: u tom gradu, odakle dolaziš, prema knjigama koje mi imamo, već se rodio Allahov Poslanik, kad se pojavi, drži se njega to je najbolje što možeš imati od dunjaluka.
To on sada govori Poslaniku kome još objava nije počela. Niti Poslanik zna da će on biti taj Poslanik niti Zejd zna za njega.
Poslanik još spominje, kada bi se ovaj Zejd molio Allahu uzvišenom, govorio bi ovako: Gospodaru moj, ja vjerujem u tebe, vjerujem u posljednjeg Poslanika kojeg ćeš poslati, vjerujem da je on istinoljubiv i da će ispovjedati pravu vjeru. I na kraju bi dodao, (zbog ovoga i iznosim ovaj slučaj i kazivanje): Gospodaru, ako mene ne poživiš i počastiš da dočekam dolazak Allahovog Poslanika, ja te molim da to ne uskratiš mome sinu Seiidu ibn Zejdu.
Draga braćo…, ovaj Zejd je preselio prije nego što je Muhamed a.s. postao Allahov Poslanik, prije nego što je počeo dobivati Allahovu objavu, nije ga dočekao. Ali je jednom svom prijatelju Amr ibn Rebiah rekao: ako ja ne doživim i ne dočekam Allahovog Poslanika, a ti ga dočekaš, molim te da ga poselamiš od mene.
Allah ga nije počastio da dočeka Poslanika Muhameda a.s., ali kada je iskrena dova jednog vjernika, i ovaj slučaj iznosim zbog toga, ne samo da je Allah počastio njegovog sina da postane sljedbenikom i ashabom Allahovog Poslanika a.s., nego ga je počastio posebnom, rijetkom i izvanrednom nagradom, a to je da je Poslanik a.s., Seiid ibni Zejda uvrstio u Ašere i mubeššereh (deset živih insana kojima je obećan/zagarantovan Džennet još na dunjaluku).
Uzvišeni Allah ga nije počastio da dočeka Poslanika ali je primio njegovu dovu i umnogostručio njegovu nagradu tako da je njegov sin Sejjid još za života obradovan od Poslanika Džennetom.
Amr ibn Rebia je poslije primio Islam, došao Poslaniku i prenio mu selam od Zejd ibni Amra, Poslanik je primio selam i rekao: vidio sam ga kako svoje skute/dijelove odjeće vuće po džennetu.
فقال الرسول عليه السلام : قد رأيتُه في الجنّة يسْحَبُ ذُيولاً. (يعنى عليه ملابس من ملابس الجنة يسحبها)
Nije dočekao Resulullaha a.s., ali ga je on vidio u Džennetu jer je na ispravan način vjerovao i obožavao Allaha svt. Ova dvojica nisu dočekali Poslanika, njegovo poslanstvo, ali zbog čiste vjere, iskrenog nijeta i iskrenih dova…
Poslanik kaže za jednog (Vereku) da je nastanjen u dva dženneta, za drugog (Zejd) da vuče svoju odječu po džennetu.
Draga braćo…, živimo u čistim i iskrenim namjerama i dovama
Allah nas neće ostaviti bez odgovora i nagrade i na ovome i na onome svijetu.
nema komentara