Heiden, 31.05.2024
Draga braćo…
Obzirom da nam se približavaju dani Hadža, dani kada se obavlja jedna od važnih islamskih obaveza u životu vjernika, mnogi naši imami/hatibi pa i drugi vaizi po raznim skupovima, tretiraju ovu temu sa raznih aspekata, govore o njegovoj obaveznosti, o njegovim važnim i korisnim porukama, ali ono što je posebno i što posebno naglašavaju i na šta stavljaju akcenat to je oprost od grijeha i brisanje griješne prošlosti, bez obzira kolika i kakva ona bila.
Mi ćemo danas u tom smislu iznijeti jedan vrlo interesantan primjer iz života ashaba Allahovog PoDraga braćo…
Obzirom da nam se približavaju dani Hadža, dani kada se obavlja jedna od važnih islamskih obaveza u životu vjernika, mnogi naši imami/hatibi pa i drugi vaizi po raznim skupovima, tretiraju ovu temu sa raznih aspekata, govore o njegovoj obaveznosti, o njegovim važnim i korisnim porukama, ali ono što je posebno i što posebslanika savs., najbolje generacije na zemaljskoj kugli, kako bi se osvjedočili i uvjerili kakvu snagu ima Hadž i šta on donosi onome koji ga na istinski način i bez nekih grešaka obavi.
Naime, kad se u islamskom svijetu spomene ime Amr ibn El-As ili među onima koji znaju nešto od islamske povijesti, onda to izaziva posebno poštovanje i divljenje.
Ovaj poznati ashab Amr ibn El-As r.a., koji je inače kasno primio Islam (8. g.h.), samo je dvije godine živio sa Poslanikom a.s. Poslije smrti Poslanika a.s., za vrijeme Omera r.a., je postao najpoznatiji general muslimanske vojske, zajedno sa Halid ibni Velidom i Ebu Ubejde ibn Džerrahom, i najzaslužniji za oslobađanje Jerusalema i Egipta.
Ovom ashabu, obzirom da je on kasno primio islam i da je imao određene dileme i sumnje da li će ga Poslanik a.s., prihvatiti i da li će mu griješna prošlost biti oproštena, Poslanik a.s., mu je rekao:
أَمَا عَلِمْتَ أَنَّالإِسْلَامَ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ، وَأَنَّ الْهِجْرَةَ تَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلِهَا، وَأَنَّ الْحَجَّ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ
Zar ne znaš da povratak islamu briše ono što je bilo prije toga, da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadž briše ono što je bilo prije njega.
Zanimljivo je da je ovaj ashab vrlo kasno primio Islam, pred kraj života Poslanika i da je odlučio primiti Islam daleko od Meke, u Abesiniji, upravo tamo gdje je započeo borbu i svoj angažman protiv Muhameda a.s., i njegovih sljedbenika.
Ali kada je postao musliman, dio zajednice muslimana, onda je učinio velika i nezaboravna djela za Islam i muslimane.
Zato, draga braćo…, nemojte nikada sebi dati za pravo da osuđujete, napadate, vrijeđate ili ružno govorite o drugima koji još nisu na Allahovom putu, koji još lutaju, koji još dozvoljavaju sebi određena griješenja, koji još ne padaju Allahu na sedždu…, jer je uputa u Allahovim rukama i njegovi putevi su nam vrlo ćesto nejasni i nepoznati.
Može Allah svt., iz Svoje milosti ili Njemu poznatih razloga, ili iz nekakve dobrote i velikodušnosti koja se krije u njihovim srcima, ili čak zbog velikih i skrivenih planova koje Gospodar ima s takvima… da se oni sutra vrate Gospodaru, da žive u njegovoj pokornosti, da budu od velike koristi Islamu i muslimanima i da budu bolji i čestitiji od nas. Zato nemojmo da mi budemo sudije i određujemo ko je kakav.
Evo nek nam ovaj ashab u tom smislu posluži za primjer.
Naime, Mekanski prvaci su Amra (kao najumnijeg, najsposobnijeg i najsnalaživljijeg Kurejšiju) poslali u Abesiniju (Abesinijskom-Etiopijskom kšćanskom kralju Negusu) da ga ubijedi kako bi on izbacio one prve Muhadžire muslimane iz svoje zemlje i vratio ih ponovo u Mekku.
Naravno, kao što i znate iz povijesti, i pored velike snalažljivosti Amra, dobrih prijateljskih veza sa kraljem i mnogobrojnih bogatih poklona koje mu je odnio s tom namjerom, nije uspio, jer je kralj Negus bio dirnut odbranom i argumenatcijom muslimana, zašto su kod njega došli i kakvu vjeru slijede, a bio je i vrlo pravedan i čestit, pa je odlučio odbiti zahtjev/molbu Amra i zadržati muslimane u svojoj zemlji.
Od ovog događaja u Abesiniji prošlo je 14 godina, desila se Hidžra, Bedr, Uhud, muslimani su prvi put ušli u Mekku i obavili hadž…, Amr se ponovo našao kod kralja Negusa u Abesiniji zbog trgovine. Neko je tada od Kurejšija spomenuo Poslanika sa Arabijskog poluotoka koji poziva vjeri u jednog Boga i lijepom ponašanju.
Nato je Negus ustao i prijekorno se obratio Kurejšijama:
Kako možete da ne vjerujete u njega i da ga ne slijedite, kada je on zaista Božiji Posalanik? Pa mu je Amr rekao: Je li ti to stvarno misliš da je on Božiji Poslanik? Jeste Amre, zato me poslušaj, slijedi tog Poslanika, jer zaista, tako mi Boga, on je onaj koji je na putu istine i on će pobijediti one koji su protiv njega.
To je bio ključni i prijelomni trenutak kada je Amar u svom srcu osjetio neki čudan preokret i želju da što prije vidi Muhameda a.s. Odmah je krenuo za Mekku a onda za Medinu. Na putu za Medinu, sustigao je Halid ibn Velida pa su zajedno ušli u grad, raspitali se za Poslanika, a.s., i uputili se prema njemu.
Kada ih je Poslanik ugledao, lice mu je zasjalo od sreće, okrenuo se svojim ashabima i rekao: Mekka vam šalje na poklon svoje najplemenitije vođe.
Priča sam Amr Ibn el As r.a., kaže, došli smo do Poslanika i ja sam mu rekao:
اُبْسُطْ يَمِينَكَ فَلأُبَايِعْكَ، فَبَسَطَ يَمِينَهُ، قَالَ: فَقَبَضْتُ يَدِي، قَالَ: مَا لَكَ يَا عَمْرُو؟ قَالَ: قُلْتُ: أَرَدْتُ أَنْ أَشْتَرِطَ، قَالَ: تَشْتَرِطُ بِمَاذَا؟ قُلْتُ: أَنْ يُغْفَرَ لِي، قَالَ: أَمَا عَلِمْتَ أَنَّالإِسْلَامَ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ، وَأَنَّ الْهِجْرَةَ تَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلِهَا، وَأَنَّ الْحَجَّ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ
Pruži mi svoju desnu ruku da ti položim zakletvu. Kada je pružio ruku, ja sam svoju za trenutak zaustavio, a Poslanik je začuđeno upitao: Šta ti je, Amre?
Htio sam postaviti jedan uvjet. Kakav uvjet, Amre? Da mi Allah oprosti – rekoh mu, a Poslanik odgovori: Zar ne znaš da islam briše ono što je bilo prije toga, da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadž briše ono što je bilo prije njega. (Muslim i Ahmed)
Tada sam shvatio i bio sam ubijeđen da ono što govori Poslanik a.s. istina i prihvatio islam i dao zakletvu na poslušnost i slijeđenje.
Zanimljiva je jedna njegova izjava prije same smrti: Cio svoj život mogu podijeliti u tri dijela: Prvi dio života proveo sam u džahilijetu, kao nevjernik, i bio sam najžešći neprijatelj Allahova Poslanika. Da sam tada umro, zasigurno bi bio stanovnik Džehennema.
Nakon toga sam prihvatio Allahovu vjeru i postao sljedbenik Allahovog Poslanika i niko mi nije postao draži, niti veličanstveniji u mojim očima od njega. Da sam umro u to vrijeme, kao što sam želio, bio bih stanovnik Dženneta.
Ali, nakon toga, doveli su me u iskušenje vlast, položaj i bogatstvo. Ne znam da li će oni govoriti i svjedočiti za mene ili protiv mene na Sudnjem danu.
Ovaj primjer, kao i mnogi drugi ashabi mogu nam biti velika pouka, svjetlost i orijentacija u našem životu, pogotovo u ovim današnjim turbulentnim vremenima, teškim okolnostima i velikim izazovima.
Zato razmišljajmo o njima, podučimo se i slijedimo te svijetle primjere.
Ili kako je sam Poslanik a.s., rekao:
أصحابي كالنُّجومِ، بأيِّهم اقتَدَيتم اهتَدَيتُم
Moji Ashabi su kao zvijezde, za kojim god da krenete, bićete upućeni (nećete pogriješiti).
Molimo Gospodara svjetova da nam oni budu uzor u našem svakodnevnom životu i da On (Gospodar) bude zadovoljan sa nama kao što je bio zadovoljan sa njima. Amin
nema komentara